Cijeloga života nešto čekamo. Iako toga često nismo svjesni, kao maleni čekamo da odrastemo, čekamo rođendane i školske praznike. Čekamo da završi školska godina... Čekamo rezultate ispita, čekamo poziv za razgovor na posao... Željno iščekujemo dan vjenčanja, odobrenje kredita, čekamo mirovinu...
Koliko ste puta rekli: "Samo da još ovo dobro završi i neću više nilada..." ili "Još samo ovo i tada ću slaviti...", no nakon što je prošlo ono što ste čekali, pojavila se težnja za nečim novijim, boljim... nečim što treba čekati. Tako je to u ljudskoj prirodi. Sjetite se drame Samuela Becketta "U očekivanju Godota"...
Takvi smo... stalno nešto čekamo. Tako je i s danom vjenčanja. Čekamo ga, maštamo o tome da ćemo toga dana biti najljepše, najsretnije u životu... i ako nešto krene po zlu, pretvorit će se u veliku katastrofu jer je upropastilo naš najduže iščekivani dan. Drage moje, dragi moji, nije sve tako crno bijelo. Uživajte u svakodnevnim sitnicama, uživajte i u planiranju vjenčanja. Dan vjenčanja je samo jedan, traje 24 sata kao i svaki drugi dan i proletit će nam u trenu. Nemojte si dopustiti da doživite razočaranje jer je sve gotovo. Da je ono što ste toliko čekali već iza vas. Naprotiv, život je pred vama, s nekim novim izazovima i očekivanjima.
Uživajte u trenutnim stvarima, a kada je o vjenčanju riječ, neka vas sve ono što planirate, što birate za "veliko finale" iskreno raduje kao i sam dan vjenčanja.